RIJEČNIK OSIGURANJA

Na ovoj stranici pronaći ćete jednostavna objašnjenja najčešćih pojmova iz svijeta osiguranja. Rječnik osiguranja značajno povećava povjerenje korisnika i olakšava razumijevanje pojmova, posebno onima koji se prvi put susreću s osiguranjem.

Nezavisni posrednik u osiguranju koji zastupa interese klijenta, upoređuje ponude više osiguravača i pomaže u izboru najpovoljnije polise.

Rizici kod kojih postoji samo mogućnost gubitka ili štete, ali ne i dobitka (npr. požar, nezgoda, bolest).

Dio ili cijelokupan iznos premije koji je došao na naplatu u skladu s ugovorom o osiguranju.

Dio štete koji snosi osiguranik, dok ostatak nadoknađuje osiguravač.

Situacije, događaji ili okolnosti koji nisu obuhvaćeni polisom i za koje osiguravač ne snosi odgovornost.

Novčani iznos koji osiguravač isplaćuje osiguraniku ili trećim licu nakon utvrđivanja osiguranog slučaja.

Period od početka važenja polise tokom kojeg osiguravač još nema obavezu isplate odštete za određene rizike.

Posebna odredba u polisi kojom se dopunjuju, ograničavaju ili preciziraju prava i obaveze ugovornih strana.

Lokacija na kojoj se nalazi osigurana imovina ili gdje važi osiguravajuće pokriće.

Situacija kada je ugovorena suma osiguranja veća od stvarne vrijednosti osigurane imovine.

Iznos koji se isplaćuje radi nadoknade pretrpljenog gubitka, u skladu sa uslovima osiguranja.

Novčana nadoknada koju osiguravač isplaćuje po nastanku osiguranog slučaja.

Događaj predviđen polisom čijim nastankom osiguranik stiče pravo na naknadu štete.

Osiguravajuće društvo koje preuzima rizik i obavezu isplate naknade u skladu s ugovorom.

Situacija kada je suma osiguranja niža od stvarne vrijednosti osigurane imovine, što može dovesti do proporcionalno umanjene isplate štete.

Pisani ugovor između osiguravača i ugovarača kojim se definišu prava, obaveze i osiguravajuće pokriće. 

Dokument kojim se definišu uslovi pod kojima se osiguranje može zaključiti, prije izdavanja polise.

Iznos koji osiguranik plaća osiguravaču za ugovorenu osiguravajuću zaštitu.

Postupak utvrđivanja uzroka, obima i visine nastale štete.

Pravo osiguravača da, nakon isplate štete, potražuje povrat isplaćenog iznosa od lica koje je odgovorno za štetu.

Osiguranje osiguravača osnosno prenos dijela rizika sa osiguravača na reosiguravajuće društvo.

Mogućnost nastanka štetnog događaja koji je procjenljiv i obuhvaćen osiguranjem.

Vrijednost osigurane stvari u trenutku nastanka štete umanjena za amortizaciju.

Iznos koji odgovara stvarnoj vrijednosti osigurane imovine u trenutku zaključenja osiguranja.

Lice koje nije ugovarač ni osiguranik, ali može pretrpjeti štetu ili imati pravo na nadoknadu.

Lice koje zaključuje ugovor o osiguranju i preuzima obavezu plaćanja premije.

Pravo trećeg lica (najčešće banke) na isplatu odštete po polisi osiguranja.

Statistički princip prema kojem se, uz veliki broj osiguranih rizika, stvarni gubici približavaju očekivanim, što omogućava stabilno funkcionisanje osiguranja.

Lice ili imovina koja je obuhvaćena osiguranjem i na koju se polisa odnosi.