shape

Riječnik osiguranja

 

Broker osiguranja je nezavisni stručnjak i posrednik između klijenta i osiguravajućih društava, koji zastupa interese klijenta, a ne osiguravača. Njegov osnovni zadatak je da pronađe najbolje osiguravajuće rješenje za fizička ili pravna lica, po najpovoljnijim uslovima.

 

Čisti rizici su vrsta rizika kod kojih postoji samo mogućnost gubitka ili štete, dok ne postoji mogućnost ostvarivanja dobitka ili koristi. To znači: ili će se desiti šteta, ili se neće desiti ništa – nema pozitivnog ishoda.

Ova vrsta rizika je osnov za sve vrste osiguranja, jer se osiguranje ne bavi rizicima gdje postoji šansa za dobitak, već isključivo zaštitom od mogućeg gubitka.

Primjeri čistih rizika:

  • Požar u stanu ili kući
  • Saobraćajna nezgoda
  • Teška bolest ili povreda
  • Provala i krađa imovine
  • Smrt osiguranog lica
  • Poplava ili zemljotres

 

Dospjela premija je iznos premije osiguranja koji je dospio na naplatu, odnosno koji osiguranik treba da plati u tačno određenom roku, kako bi polisa osiguranja ostala važeća i punovažna.

Drugim riječima, to je dug prema osiguravaču koji je nastao jer je prošao rok za uplatu premije, bilo u cjelosti ili po dogovorenoj rati.

Osnovne karakteristike dospjele premije:

  • Nastaje na dan koji je ugovoren kao rok plaćanja (npr. 10 dana od zaključenja ugovora),
  • Ako se ne plati u roku, osiguranje može prekinuti pokriće ili obustaviti isplatu štete,
  • Može biti prva rata, mjesečna rata ili jednokratna uplata – u zavisnosti od načina plaćanja dogovorenog u ugovoru.

 

Franšiza je iznos koji osiguranik sam snosi u slučaju štete, prije nego što osiguranje počne da isplaćuje naknadu. Drugim riječima, to je dio troška štete koji vi plaćate iz svog džepa, a tek onda osiguranje pokriva ostatak.

Franšiza može biti:

  • Fiksna (apsolutna) – izražena u konkretnom novčanom iznosu (npr. 300 KM)
  • Procentualna – izražena kao procenat od ukupnog iznosa štete (npr. 10%)

Svrha franšize je da smanji broj manjih prijava šteta i podstakne osiguranike na pažljiv i odgovoran odnos prema predmetima osiguranja.

Primjeri:

  1. Fiksnafranšiza:

Ako imate fiksnu franšizu od 300 KM, a šteta iznosi 10.000 KM — osiguranje će isplatiti 9.700 KM, jer vi sami snosite prvih 300 KM.

  1. Procentualna franšiza (npr. 10%):

Ako šteta iznosi 5.000 KM, a ugovorena je franšiza od 10%, vi snosite 500 KM (10% od 5.000 KM), a osiguranje isplaćuje preostalih 4.500 KM.

 

Isključenje iz osiguranja (ili osigurani izuzetak) predstavlja događaj, okolnost ili situaciju za koje osiguravač unaprijed propisuje da ne preuzima odgovornost, odnosno da nema obavezu isplate naknade štete ako do njih dođe.

Isključenja su jasno navedena u opštim, posebnim i dodatnim uslovima osiguranja i osigurani moraju biti upoznati s njima prilikom zaključenja ugovora.

Zašto postoje isključenja?
Osiguranje je zasnovano na ideji pokrića nepredviđenih i nenamjernih rizika.

Isključenja služe da:

  • Ograniče odgovornost osiguravača za situacije koje bi ugrozile finansijsku stabilnost sistema,
  • Spriječe zloupotrebe i moralni hazard (npr. namjerne štete),
  • Jasno definišu granice osigurane zaštite.

Najčešća isključenja (zavisno od vrste osiguranja):

  • Namjerno izazvana šteta (npr. sami zapalite imovinu),
  • Ratni događaji, terorizam, nuklearna energija,
  • Vožnja pod dejstvom alkohola ili bez dozvole,
  • Trošenje, habanje ili neodržavanje opreme,
  • Hronične bolesti ili već postojeća stanja (kod zdravstvenog osiguranja),
  • Nepoštovanje ugovornih obaveza (npr. neprijavljivanje štete na vrijeme).

Primjer:
Ako imate kasko osiguranje za automobil i doživite saobraćajnu nesreću dok ste vozili pod dejstvom alkohola – to će biti isključenje iz osiguranja i nećete imati pravo na naknadu, iako ste platili premiju.

Važno:
Uvijek je preporučljivo da pažljivo pročitate isključenja u polisi prije potpisivanja ugovora, jer se tu često nalaze situacije koje ljudi podrazumijevaju da su pokrivene – a zapravo nisu.

 

Isplata odštete je novčana naknada koju osiguravač isplaćuje osiguraniku, oštećenom licu ili korisniku osiguranja nakon nastanka osiguranog slučaja, u skladu s uslovima iz polise osiguranja.

Isplatom odštete, osiguravač ispunjava svoju obavezu iz ugovora o osiguranju.

Kada dolazi do isplate odštete?

Da bi došlo do isplate, moraju biti ispunjeni sljedeći uslovi:

  1. Da se desio osigurani slučaj (npr. saobraćajna nezgoda, požar, bolest),
  2. Da je osiguranik uredno platio premiju,
  3. Da je šteta prijavljena u zakonskom roku,
  4. Da je izvršena procjena štete od strane ovlaštenog procjenitelja,
  5. Da su dostavljeni svi potrebni dokazi i dokumentacija.

Isplata može biti:

Novčana naknada: Iznos koji osiguravač isplaćuje u novcu (najčešći oblik).

Natura naknada:

Umjesto novca, šteta se nadoknađuje u vidu popravke, zamjene robe ili usluge (npr. zamjena razbijenog stakla).

Isplata trećem licu:

Kod osiguranja od odgovornosti – odšteta se isplaćuje oštećenoj strani, ne osiguraniku.

Primjer iz prakse

Osigurali ste stan od požara. Došlo je do požara u kuhinji i nastala je šteta u iznosu od 8.000 KM.
Nakon procjene i obrade dokumentacije, osiguravač utvrđuje da je šteta pokrivena i isplaćuje vam odštetu u iznosu od 8.000 KM na vaš tekući račun.

 

Karenca je unaprijed definisan vremenski period nakon početka važenja osiguranja, tokom kojeg osiguranje ne pokriva određene rizike ili se ne isplaćuje naknada štete. Drugim riječima – polisa je aktivna, ali određena prava iz osiguranja ne važe odmah.

Cilj karence je da osiguravač zaštiti sebe od zloupotreba, odnosno od situacija kada bi neko zaključio osiguranje tek kad zna da mu prijeti neposredan rizik.

 

Klauzula je poseban dodatak ili dopuna ugovoru o osiguranju (polisi) kojim se preciziraju, proširuju, ograničavaju ili mijenjaju osnovni uslovi osiguranja. Klauzula ima pravnu snagu kao i ostatak ugovora i postaje njegov sastavni dio.

Drugim riječima – klauzule služe da osiguranje prilagode konkretnim potrebama klijenta ili specifičnostima osiguranog rizika.

 

Mjesto osiguranja je tačno određena lokacija na kojoj se nalazi osigurani predmet (npr. objekat, imovina, oprema) i na kojoj važi osiguravajuće pokriće, u skladu sa ugovorom o osiguranju.

To je prostorno definisana tačka ili područje unutar kojeg se osigurani rizici priznaju i štete pokrivaju.

Zašto je važno mjesto osiguranja?

Mjesto osiguranja je važno jer:

  • Ograničava teritorijalnu važnost osiguranja – ako se šteta desi van mjesta osiguranja, osiguranje može odbiti naknadu,
  • Precizira gdje se nalazi osigurani predmet, što olakšava procjenu rizika,
  • Neophodno je za procjenu premije i pokrića – npr. objekat u poplavnom području ima drugačiji rizik od onog na brdu.

 

Nadosiguranje nastaje kada je suma osiguranja veća od stvarne vrijednosti osigurane stvari. U takvom slučaju, iako plaćate višu premiju, ne možete dobiti više od stvarne vrijednosti štete.

Osiguranje ne služi za sticanje dobiti, već za naknadu stvarne štete, pa prekomjerno osiguranje nema svrhu – osim što nepotrebno plaćate veću premiju.

Zašto je to važno?

Nadosiguranje ne znači da ćete dobiti više novca u slučaju štete. Bez obzira na veću osiguranu sumu, osiguranje će isplatiti samo iznos koji odgovara stvarnoj tržišnoj ili zamjenskoj vrijednosti stvari.

Primjer:

Ako vaša kuća vrijedi 200.000 KM, a vi je osigurate na 300.000 KM – u slučaju potpune štete, osiguranje će vam isplatiti najviše 200.000 KM, jer je to stvarna vrijednost. Dakle, dodatna osigurana suma od 100.000 KM nema efekta, a platili ste 50% veću premiju bez potrebe.

 

Naknada štete je iznos novca koji osiguravajuće društvo isplaćuje osiguraniku ili trećem licu kao kompenzaciju za štetu nastalu usljed ostvarenja osiguranog slučaja.

To je osnovna svrha postojanja osiguranja – da nadoknadi gubitak koji je osiguranik pretrpio zbog događaja predviđenog polisom osiguranja (npr. nezgoda, požar, bolest, smrt, krađa itd.).

Kako se obračunava naknada štete?
Zavisi od više faktora:

  • Visine stvarne štete,
  • Osigurane sume (gornja granica),
  • Postojanja franšize,
  • Da li je osiguranik ispunio sve obaveze (prijava štete, istinito obavještenje itd.).

Primjer:
Ako ste osigurali kuću na 100.000 KM i dođe do djelimične štete od 20.000 KM – a nema franšize ni podosiguranja – dobićete 20.000 KM naknade štete.

Važno:
Osiguranje ne smije biti izvor profita – naknada štete je ograničena na iznos stvarnog gubitka i osigurane sume. Zakon o obligacionim odnosima to strogo uređuje kroz princip „naknade, a ne bogaćenja“.

 

Odšteta je novčani iznos koji osiguravač isplaćuje osiguraniku ili trećem licu u slučaju nastanka štete koja je pokrivena polisom osiguranja. Svrha odštete je da se nadoknadi stvarna šteta, odnosno da oštećeni bude vraćen u finansijsko stanje u kojem bi bio da štete nije bilo.

Primjer iz prakse:

Vozač A ima auto-kasko osiguranje. Na parkingu mu nepoznato vozilo ošteti automobil. Nakon prijave štete i procjene, osiguravač isplaćuje odštetu u visini popravke – npr. 3.200 KM.
U slučaju da je polisa imala franšizu od 300 KM, osiguranje bi isplatilo 2.900 KM, a ostatak bi platio osiguranik.

Visina odštete zavisi od:

  • Vrste i obima štete,
  • Procjene ovlaštenog procjenitelja,
  • Sume osiguranja i limita u polisi,
  • Primjene franšize, amortizacije, i drugih ograničenja iz ugovora.

 

Osigurani slučaj je događaj koji je izričito predviđen polisom osiguranja i čijim se nastupanjem aktivira obaveza osiguravača da isplati odštetu, nadoknadu, ili pruži drugu vrstu ugovorene koristi.

To je konkretan događaj koji:

  1. Mora se desiti u toku trajanja osiguranja,
  2. Mora biti naveden i opisan u uslovima osiguranja,

Mora biti neizvjestan i budući u trenutku zaključenja osiguranja.

 

Osiguravač je pravno lice (društvo za osiguranje) koje, na osnovu zaključenog ugovora o osiguranju, preuzima obavezu da osiguraniku nadoknadi štetu ili isplati osiguranu sumu kada nastupi osigurani slučaj, a u zamjenu za plaćenu premiju osiguranja.

 

Podosiguranje nastaje kada je osigurana suma niža od stvarne vrijednosti osigurane stvari. U tom slučaju, osiguranje ne pokriva cijeli rizik, pa se i isplata štete vrši srazmjerno osiguranju (plasćenoj premiji), čak i ako je šteta manja od osigurane sume.

To znači da ste osigurali samo dio vrijednosti svoje imovine i zato osiguranje učestvuje u naknadi štete u istom tom procentu.

Zašto je to važno?

Podosiguranje dovodi do umanjene isplate štete, jer osiguravač tretira situaciju kao da ste preuzeli dio rizika na sebe.

Primjer:

Recimo da vaš stan vrijedi 200.000 KM, a vi ga osigurate samo na 100.000 KM. To znači da ste osigurali samo 50% stvarne vrijednosti.

Ako nastane šteta od 40.000 KM, osiguranje će vam isplatiti samo 50% te štete, tj. 20.000 KM, jer ste bili podosigurani.

 

Polisa osiguranja je zvaničan pisani dokument kojim se potvrđuje da je zaključen ugovor o osiguranju između osiguranika i osiguravača. Ona sadrži sve ključne informacije o osiguranju i služi kao dokaz o pravima i obavezama obje strane.

 

Ponuda osiguranja je pisani prijedlog osiguravača ili brokera osobi ili firmi da zaključi ugovor o osiguranju, pod unaprijed definisanim uslovima. Ponuda sadrži sve bitne elemente buduće polise: vrstu osiguranja, trajanje, rizike koje pokriva, visinu premije, osiguranu sumu i druge važne odredbe.

To je informativni dokument, koji omogućava klijentu da razmotri uslove prije nego što prihvati i potpiše ugovor.

 

Premija osiguranja je iznos koji osiguranik plaća osiguravajućem društvu za preuzimanje rizika i pružanje osiguravajuće zaštite. To je iznos koji plaćate da biste bili pokriveni u slučaju nastanka osiguranog događaja.

Premija može biti:

  • Jednokratna (plaća se odjednom za cijeli period osiguranja),
  • Periodična (npr. mjesečno, kvartalno, godišnje).

Premija zavisi od više faktora:

  • Osigurane sume (što veći iznos osiguranja – veća premija),
  • Rizika koji se osigurava (npr. lokacija imovine, godine vozača, zdravstveno stanje),
  • Trajanja osiguranja,
  • Franšize (veća franšiza – manja premija),
  • Statističkih i aktuarskih podataka koje koristi osiguravač.

 

Procjena štete je stručni postupak kojim osiguravajuće društvo utvrđuje visinu nastale štete nakon osiguranog slučaja, kako bi se odredio iznos koji treba da bude isplaćen kao naknada.

To je neophodan korak prije isplate – bez procjene štete, osiguravač ne može da donese odluku o visini nadoknade.

Ko vrši procjenu?

  • Procjenu štete obično vrši ovlašteni procjenitelj iz osiguravajuće kuće ili eksterni stručnjak.
  • U složenijim slučajevima (npr. veće štete na objektima, odgovornost prema trećim licima), angažuju se nezavisni vještaci ili sudski vještaci.
  • Ponekad osiguranik ima pravo da angažuje vlastitog procjenitelja, u cilju upoređivanja nalaza.

Kako se sprovodi procjena?

  1. Osiguranik prijavljuje štetu (uz fotografije, zapisnike, račune itd.)
  2. Procjenitelj izlazi na lice mjesta ili pregleda dokumentaciju
  3. Utvrđuje se obim i uzrok štete
  4. Izračunava se vrijednost štete u skladu sa cijenama, amortizacijom, tržišnim uslovima
  5. Sastavlja se zapisnik i izvještaj o procjeni

Primjer:
Ako vam je vozilo oštećeno u saobraćajnoj nezgodi, osiguranje šalje procjenitelja koji utvrđuje koje komponente treba zamijeniti i koliko popravka košta. Na osnovu te procjene, osiguravač odobrava i isplaćuje naknadu – u novcu ili preko ovlaštenog servisa.

Važno:
Osiguranik ima pravo da bude upoznat s nalazom procjene i da uloži prigovor ako smatra da je šteta nepravedno umanjena.

 

Regres u osiguranju je pravo osiguravača da, nakon što isplati štetu osiguraniku ili trećem licu, traži povrat tog iznosa od osobe koja je odgovorna za štetu.

Drugim riječima – kada osiguranje plati štetu, ono „stupa na mjesto“ osiguranika i ima pravo da potražuje povrat novca od krivca koji je prouzrokovao štetu. Ovo pravo je regulisano Zakonom o obligacionim odnosima (čl. 939–942).

Zašto postoji regres?
Regres omogućava da:

  • Osiguranje nadoknadi štetu koju je već isplatilo,
  • Krivac ne ostane oslobođen odgovornosti,
  • Sistem osiguranja ostane finansijski održiv.

Primjeri regresnih situacija:

  1. Saobraćajna nezgoda: Osiguranje isplati štetu oštećenoj strani, a zatim traži regres od vozača koji je izazvao nesreću pod dejstvom alkohola.
  2. Namjerna ili gruba nepažnja: Ako osiguranik izazove požar zbog ostavljene upaljene peći, osiguranje može isplatiti štetu trećim licima, ali zatim tražiti regres od osiguranika.
  3. Neovlašten vozač: Ako štetu izazove osoba bez vozačke dozvole, osiguranje može pokriti štetu oštećenom, ali će tražiti regres od neovlaštenog vozača.

Važno:

  • Osiguranik ne gubi pravo na naknadu štete – regres se odnosi na odnose između osiguravača i treće strane,
  • Osiguranje će obavijestiti osobu od koje traži regres, uz obrazloženje i dokaznu dokumentaciju,
  • Ako dođe do spora, regres se može potraživati sudskim putem.

 

Reosiguranje je osiguranje osiguravača. To znači da osiguravajuće društvo, koje je već preuzelo određeni rizik od osiguranika, prenosi dio tog rizika na drugo specijalizovano društvo – reosiguravača.

Cilj reosiguranja je da se osiguravač zaštiti od velikih ili neočekivanih gubitaka koji bi mogli ugroziti njegovu stabilnost.

Zašto postoji reosiguranje?
Zamislimo da osiguravajuće društvo ima više velikih polisa – recimo, osigurava cijeli tržni centar ili fabriku. Ako bi došlo do velike štete, jedno društvo teško da bi moglo samostalno isplatiti sve. Zato se dio tog rizika prenosi na reosiguravača.

Kako funkcioniše?
Postoji više vrsta reosiguranja, ali osnovna podjela je:

  • Proporcionalno reosiguranje – reosiguravač i osiguravač dijele i premiju i štetu u određenom procentu (npr. 50:50).
  • Neproporcionalno reosiguranje – reosiguravač plaća štetu samo ako pređe određeni prag (npr. osiguravač pokriva štete do 1 milion KM, a sve iznad toga ide na teret reosiguravača).

Primjer:
Osiguravač zaključi ugovor o osiguranju fabrike na 10 miliona KM. Da bi smanjio rizik, on 7 miliona prenosi na reosiguravača. Ako dođe do potpune štete, reosiguravač učestvuje s 70% u isplati štete.

Osiguranik nema direktan odnos s reosiguravačem – sve obaveze prema osiguraniku i dalje ima njegovo osiguranje. Reosiguranje funkcioniše „u pozadini“ kao zaštita za stabilnost tržišta.

 

Rizik u osiguranju označava mogućnost nastanka budućeg, neizvjesnog i neželjenog događaja, koji može prouzrokovati štetu osiguraniku, a koji je obuhvaćen pokrićem osiguranja.

Osiguranje postoji upravo zbog rizika – ugovara se kako bi se ublažile finansijske posljedice ako dođe do takvog događaja.

Karakteristike rizika u osiguranju:

  1. Mora biti neizvjestan – nije sigurno da će se desiti (npr. saobraćajna nesreća, požar, bolest).
  2. Mora biti budući – ne može se osigurati nešto što se već dogodilo.
  3. Mora biti mjerljiv – da bi se mogla izračunati premija i eventualna šteta.
  4. Mora biti nezavisan od volje osiguranika – osiguranje ne važi ako je šteta namjerno izazvana.

Primjer iz prakse:

Zaključujete auto-kasko osiguranje za vozilo. Uslovima polise su pokriveni rizici krađe, saobraćajne nezgode i vremenskih nepogoda.
Rizici poplave i zemljotresa nisu uključeni, osim ako se dodatno ugovore. To znači da ti događaji nisu osigurani rizici bez posebne doplate.

Zašto je važno razumjeti rizik?

Poznavanje rizika pomaže Osiguraniku da:

  • Zna šta polisa pokriva, a šta ne,
  • Bolje zaštiti svoju imovinu i zdravlje,
  • Ugovori dodatna pokrića ako je potrebno,
  • Ne ostane bez odštete zbog nerazumijevanja uslova.

 

Stvarna vrijednost je realna tržišna vrijednost osiguranog predmeta u trenutku nastanka štete, uzimajući u obzir njegovo trenutno stanje, starost, amortizaciju i upotrebljivost. To je iznos koji bi bilo moguće dobiti prodajom tog predmeta na tržištu netom prije nastanka štete.

Drugim riječima, stvarna vrijednost je ono koliko određeni predmet realno vrijedi sada, a ne koliko je plaćen kada je kupljen.

 

Suma osiguranja je maksimalni iznos koji osiguravajuće društvo isplaćuje u slučaju štete. Kada je ugovorena puna vrijednost, to znači da je suma osiguranja jednaka stvarnoj, tržišnoj ili zamjenskoj vrijednosti osigurane stvari u trenutku zaključenja ugovora.

Drugim riječima, osiguranje pokriva cijelu vrijednost osiguranog objekta, tako da u slučaju potpunog uništenja ili krađe možete dobiti naknadu koja omogućava punu zamjenu ili obnovu.

 

Treća osoba je lice koje nije ni osiguranik ni osiguravač, ali koje može pretrpjeti štetu zbog radnje osiguranika i ima pravo da traži naknadu štete na osnovu osiguranja od odgovornosti.

U širem smislu, treća osoba je svako neposredno oštećeno lice koje nije uključeno u ugovorni odnos između osiguranika i osiguravača, ali ima zakonsko pravo da od osiguravača potražuje nadoknadu.

 

Ugovarač osiguranja je lice (fizičko ili pravno) koje sa osiguravačem zaključuje ugovor o osiguranju, obavezuje se na plaćanje premije i preuzima ostale obaveze iz ugovora. Ugovarač osiguranja ne mora biti i osiguranik – on može ugovoriti osiguranje u korist treće osobe.

Drugim riječima, ugovarač je nosilac polise, tj. osoba na čije ime glasi ugovor, bez obzira na to da li je ona i korisnik osigurane zaštite.

 

Uslovi osiguranja predstavljaju detaljno propisana pravila na osnovu kojih funkcioniše ugovor o osiguranju. To su pravila i odredbe koje određuju:

  • koje rizike osiguranje pokriva,
  • koje rizike isključuje,
  • prava i obaveze osiguranika i osiguravača,
  • način obračuna premije i odštete,
  • postupak u slučaju štete,
  • trajanje osiguranja i uslove za njegov prestanak ili produženje.

Uslovi osiguranja su obavezan dio ugovora i osnova su za svaku procjenu prava na isplatu odštete.

Vrste uslova osiguranja su:

  1. Opšti uslovi osiguranja:

Primjenjuju se na sve ugovore jedne vrste osiguranja (npr. kasko, životno, imovinsko).

 2. Posebni uslovi osiguranja:

Primjenjuju se na specifične situacije ili posebne rizike.

3. Dopunski/uslovni dodaci (klauzule):

Dodatni elementi ugovora koji proširuju ili ograničavaju pokriće.

 

Vinkulacija osiguranja znači da se isplata osigurane sume usmjerava trećem licu, najčešće banci, lizing kući ili drugom povjeriocu, koji ima finansijski interes u predmetu osiguranja.

U praksi, to znači da ako dođe do štete, osiguranje neće isplatiti novac direktno osiguraniku, već onome na koga je polisa vinkulirana – obično banci koja je dala kredit.

Vinkulacija se najčešće koristi kada:

  • Kupujete vozilo putem kredita,
  • Osiguravate nekretninu pod hipotekom,

Vinkulacija ne mijenja osiguranika kao vlasnika polise, ali mijenja korisnika prava na isplatu u slučaju štete.

 

Višegodišnje osiguranje je ugovor o osiguranju zaključen na period duži od jedne godine.

To je oblik osiguranja koji donosi određene finansijske i tehničke prednosti, kako za osiguranika, tako i za osiguravača.

 

Zakon velikih brojeva je statistički princip na kojem se temelji osiguravajuća djelatnost. Prema ovom zakonu, što se broj osiguranika (ili osiguranih rizika) poveća, prosječna učestalost nastanka štete ili gubitka postaje predvidljivija i bliža očekivanoj vrijednosti.

Drugim riječima, kada osiguravač skuplja premije od velikog broja osiguranika, stvarna ukupna šteta približava se matematički izračunatoj prosječnoj šteti. Ovaj princip omogućava osiguravačima da na osnovu statističkih podataka pravilno odrede visinu premija i raspodjelu rizika, te da osiguraju stabilnost i solventnost fonda osiguranja.

Osiguranje na bolji način.

Kontakt

Radno vrijeme:

pon-pet: 08-16h